Few new things #4.

Malo iza trećeg "new in" posta, evo mene i s četvrtim, ali u pitanju su uglavnom rođendanski pokloni (da ne ispadne da sam luda šopingholičarka, jelte). Paaa... krenimo :)

Bourjois Contour Khol 72 Noir Expert - dar od drage prijateljice vizažistice, uz komentar da se najbolje blenda, a ja joj apsolutno vjerujem.

Essence Nail Art tattoo pen - novo u ponudi (bar ja dosad nisam vidjela), super "flomaster" za crtkaranje po noktima. Samo ne po svježe nalakiranom noktu (da, i to mi se dogodilo). Precizno i uredno "pomagalo".

Essence Precise eyeliner brush - također novo u ponudi, nisam ga još isprobavala za gel liner, ali mi se pokazao kao odličan novi za obrve, pošto  mi se stari poprilično ofucao.

Manic Panic semipermanent hair cream Shocking Blue -  morala sam se vratiti nazad modru kosu, pa rekoh, ajmo isprobati Manic Panic. Mislila sam da će mi ispasti dosta tamnije, ali na korijenu je baš modra, dok prema vrhovima ide u tamnije (a tamo mi je kosa bila neke karamel boje). Vidjet ćemo koliko će biti trajna, makar ne očekujem puno pošto mi farba vrat i uši. Na suncu je jako uočljiva, baš onako kako sam htjela. Također slučajno ispao rođendanski poklon :).

Illamasqua eyebrow cake u nijansi Vehement - konačno boja bez ikakvih smeđih dodataka za moje crne obrve. Dar od dragog i koliko vidim, trajat će jako, jako dugo.

Illamasqua Precision Ink u nijansi Scribe - ovaj bijeli tuš sam dugo i dugo gledala na Krpicama, pa sam se javila prodavačici prije par dana da bih ga konačno kupila. S druge strane dolazi odgovor: "M., jesi to ti? Daj adresu da ti ga šaljem za rođendan!". Da, nisam ni skužila da ga frendica prodaje. Da, i takve stvari se događaju na Krpicama. Da, još uvijek ne vjerujem da se ovo dogodilo. Na čuvenim Krpicama. Tuš je divan, precizan, vodootporan i jedva čekam da ga izvedem van na očima!

Toliko od mene zasad, uživajte do sljedećeg posta!

Introvert Cosmetics Lady of Chalderun oil blend i par redaka o trenutnoj njezi kose.

Kao što ste mogli podrobnije pročitati u postu Story of fractured skull, ljetos sam imala zanimljivu "trampu" s dragom Babushkom. Krajem osmog mjeseca poštar mi je donio slatku malu bočicu s oil blendom pod nazivom Lady Of Chalderun, inače proizvod Babushkine linije prirodne kozmetike pod nazivom Introvert Cosmetics. Kako mi se za kosu odlično pokazalo Bonacure ulje, ulje za kosu, odnosno mješavina ulja, bio je logičan izbor iz Introvertovog asortimana.

Oil blend dolazi u tamnoj bočici u količini od 50 ml, a sastoji se od hladno prešanih ulja kokosa i argana, te dodatkom suncokretovog ulja u kojem je otopljen shea maslac. Obogaćen je mirisom zelenog čaja i ruže. A već ste mogli primijetiti, ukoliko me pozorno čitate, da meni nema divnijeg mirisa. Može se koristiti nakon pranja (nanositi na mokre vrhove) ili kao pakung (prije pranja). Ja ga koristim na ovaj prvi način, dakle, nakon pranja kose kapljicu ulja razmažem među dlanovima i prstima te prijeđem po drugoj polovici kose - ovoj do vrhova, naravno :).

Negdje taman u vrijeme kad mi je stigao ovaj oil blend, nenadano sam promijenila šampon. Standardnu Subrinu Recept za jačanje kose zamijenila sam Wella Pro Series šamponom za volumen. Razlog je banalan - naime, Subrina je poskupila 50%, a ovaj mi se učinio kao dobar omjer cijene i količine (500 ml, oko 24 kn). Sastav mu i nije bajan (kemija, kemija, sulfati i kompanija) ali moram priznati, dobro opere kosu ostavljajući onako škripav osjećaj nakon drugog šamponiranja i to mi se najviše sviđa kod njega. Regenerator odavno ne koristim, dakle, rutina se svela na dvostruko šamponiranje i, nakon pranja, njegu ovim oil blendom. I moram priznati, kosa mi nikad nije izgledala bolje. Možda je razlog tome i to što kosu trenutno ne bojam, odnosno, nisam ju bojala već par mjeseci i drastično sam ju skratila. Ali svejedno se često peglam (jer mi je kosa ni kovrčava ni ravna, teško je to opisati) i feniram, a po dosadašnjem iskustvu, to dvoje više šteti kosi nego bilo koje bojanje (naravno, ekstremno blajhanje je isključeno, mislim na manje agresivnije boje).

 

Pošto planiram promijeniti boju kose (vraćam se u svoju ljubljenu modru), vjerojatno ću promijeniti i rutinu, odnosno, morat ću u njegu dodati tu i tamo neku hranjivu masku, ali ovaj oil blend ostaje prijatelj mojoj kosi i dalje. Što se njega tiče, jedino imam zamjerke na svoje nestručno "rukovanje" njime - ponekad ga malo previše izlijem i loše rasporedim po kosi, pa se brzo zamasti, ali gledam na to kao "neka se kosa hrani, ni ne zna što ju čeka" :) I rado bih da miriše isključivo na ruže. Za sljedeću kupovinu pitat ću Babushku može li mi smiksati takav, a to će biti vrlo skoro, pošto ga je i mama počela intenzivno koristiti i jako joj se sviđa.

Katalog Introvert Cosmeticsa možete pogledati na Facebooku, a naručiti preko inboxa na istom ili na e-mail: introvertcosmetics[at]gmail.com.

Do čitanja, lijep pozdrav uz današnji glazbeni broj :)

Prirodni balzam za tijelo od suncokretovog ulja.

Ukoliko me pratite na Instagramu ili Facebooku, prije koja dva tjedna (ili možda malo više) mogli ste vidjeti da sam "skuhala" prirodni balzam iliti melem za tijelo od suncokretovog ulja. Receptura je bila poprilično odokativna i "iz glave", ali glavna ideja je preuzeta s web-stranice Gazdarica, koja je, uzgred rečeno, odlična i vrlo informativna stranica koja promovira recepte tzv. narodne medicine.

Kako doma trenutno ne posjedujem nikakva kvalitetna eterična ulja, u nerafinirano suncokretovo ulje (Alnatura) stavila sam prutiće cimeta i cijele klinčiće te pustila da stoji nekih tjedan dana. Ulje je postalo vrlo ugodnog mirisa, te sam u njega dodala prirodni pčelinji vosak. Kako sam vosak dobila poprilično prljav, trebalo ga je prvo oprati - najjednostavnija metoda ga je otopiti (topi se već na temperaturi od oko 50 stupnjeva) i izliti u posudu s hladnom vodom. Na dno padne prljavština, a vosak ostaje čist na površini. 

Vosak i ulje zagrijala sam na pari dok se vosak nije otopio, cijelo vrijeme sam miješala te premjestila u staklenu teglu (zajedno s ostacima prutića cimeta i klinčićima koji su pali na dno). Vrlo brzo se počelo zgušnjavati (pošto je tegla bila hladna) i melem je bio gotov. Ali, kako sam napisala u prvom pasusu, sve sam radila odokativno, pa sam (očito) stavila previše voska, tako da je taj melem gustoće kao recimo, labello. Kako je pregust i dosta teško se nanosi na vlažnu kožu, opet sam rastopila dio te "smjese" i dodala još malo ulja i cimeta, ovaj put u prahu. Sad je balzam puno mekši i idealan za mazanje, a i poprilično mirisniji.

Nanosim ga na vlažnu kožu nakon kupanja i vrlo se lijepo i brzo upija, a koža ostaje svilenkasta. I mirišem na Božić, konstantno :). Za cca 30ak kuna (koliko košta litra ulja, začine i vosak ne mogu u ovo računati pošto sam ih imala doma, odnosno dobila) imam univerzalnu, prirodnu i kvalitetnu mazalicu u količini za gotovo godinu dana korištenja (a i više vjerojatno, jer sam dosta lijena za svakodnevno mazanje). Ovakve mazalice, bez vode u sastavu, imaju gotovo pa neograničen rok trajanja, koliko sam uspjela pohvatati u svojim proučavanjima prirodne kozmetike.

Od ostatka one prvonavedene tvrde smjese planiram raditi meleme za usne jer polako, ali sigurno, zima kuca na vrata. Obogatit ću ih samo medom, da dobiju i fin okus, uz lijep miris.

Do sljedećeg posta, lijep pozdrav od mene (koja lagano prelazim na 100% prirodnu preparativnu kozmetiku) i pišite mi vaša iskustva i razmišljanja o prirodnoj kozmetici, pošto je to tema koja me "pere" u zadnje vrijeme :)

Mojekrpice.hr ili o tome kako se dobro bespotrebno iživcirati.

Web-stranica mojekrpice.hr je vjerojatno većini vas poznata kao domaća stranica na kojoj se, nakon registracije i ispunjavanja profila, možete mijenjati, kupovati i prodavati odjeću, modne dodatke i kozmetiku. Za razliku od Njuškala, na kojem možete naći sve od igle do lokomotive, ova stranica ima i mogućnost feedbacka, odnosno ocjene prodavača/kupca (kao i eBay). Postoji i forum na kojem možete komunicirati s ostalim korisnicama (sumnjam da ima korisnika). Zvuči odlično? Naravno, samo što je u praksi nešto sasvim deseto.

Kako tamo visim otprilike otkad je i pokrenuta stranica (jer je ipak šansa za prodati nešto veća nego preko Njuškala, pošto je usko specijalizirana na odjeću i kozmetiku), toliko se zapravo i nerviram. Pa eto, u ovom sasvim neplaniranom postu ću podijeliti to s vama. Što ću, nekad se zbilja moram istresti, a frendice mi baš i nisu u tom điru kupnje i prodaje preko oglasa, pa moram ovako na blogu. :)

Krenimo redom o tome što me živcira/ne volim/mrzim/polila bih solnom kiselinom/iskopala bih oči žlicom na toj stranici.

Tehnički detalji

1) Stranica se dosta često ruši, dakle, ne možete se ulogirati, a samim time, ni ništa obaviti tamo.

2) Prilikom postavljanja oglasa, nužno je odabrati oznake artikla. Zanimljivo je da među cipelama nema ponuđene oznake "tenisice", a kad upisujete svoje dodatne oznake, često se blokira s upozorenjem da vaša oznaka mora sadržavati minimalno šest znakova. Danas mi je oznaku "bijelo" izbacilo pet puta, a onda sam odustala. Bit će da ima pet znakova, je l'?

3) Najpopularniji artikli. Po svoj logici to bi trebali biti artikli koji imaju najviše "lajkova" i "vjuova". Kako se oni biraju tamo, ja zbilja ne znam. Izgleda mi kao slučajan odabir, ali mislim, pa mogli su napisati "slučajno odabrani artikli". Kako god, ovo i nije toliko kritično.

Korisnice

Imala sam sreće pa sa surađivala s normalnim curama koje su ozbiljne i normalne, pa me nitko nije prevario ni ništa slično. Pretpostavljam da je to zbog toga jer ne prodajem neku kvazi-trendovsku odjeću za kojom vlada apsolutna pomama, što nas dovodi do ključnog problema, a to je

1) Varanje. Svaki dan se objavljuju imena "varalica", a na stupu srama se ponekad nađu i korisnice koje to nisu. O tome detaljnije u pasusu o forumu. Iskreno, nije mi jasno kako nekome s imalo mozga u glavi padne na pamet varati. Znači, stavite lažan oglas, privučete kupca, ostavite svoje podatke za uplatu i nakraju ne pošaljete stvar kupcu, a zadržite novac. Kako nisu u strahu da će prevareni kupac možda pokucati na njihova vrata? Zainatiti se pa podnijeti tužbu? Ili obrnuto, lagati da ste uplatili za neki predmet, a niste, pa vam ga je prodavač poslao na povjerenje. Ili lagati da niste primili paket i tražiti povrat novca. Ili dogovoriti zamjenu, pa ne poslati svoj predmet. Ili poslati sasvim desetu ili nefunkcionalnu stvar, drukčiju od one u oglasu. Nikad mi neće biti jasno takvo javno sramoćenje, u ovom slučaju za predmete koji su obično do stotinjak kuna. Jasno je kao dan da se paket nekad izgubi u pošti, posebno ako je slan običnim putem, ali ukoliko je kupac inzistirao na tom načinu, tu dalje nema razgovora o tome da se novac vrati. U kategoriju varanja mi spada i nepodizanje paketa (posebno onih poslanih pouzećem) jer time prodavaču samo nabijate trošak dvostruke poštarine i umjesto da zaradi, samo tone u minus. 

2) Prodavači. U svakom profilu imate priliku da napišete nešto o sebi i svom "dućanu". Ali, što se tamo često viđa: vrišteći uzvici "nisam za zamjene" popraćene masom bespotrebnih iritirajućih interpunkcijskih znakova, bahati opisi tipa "na upite o zamjeni neću odgovarati, ne odgovaram za nestale pakete, ne vraćam novac, ne šaljem ovako, ne šaljem onako, blablablacapslockitonauskličnika". Pa dobro, je l' vama u interesu nešto prodati ili odbiti potencijalne kupce? Mene takve stvari odbijaju. Umjesto da se lijepo i pristojno predstaviš kupcima, neke korisnice se odluče predstaviti kao arogantne kučke. Baš me zanima bi li iste kupile nešto u dućanu gdje bi im to isto vrištalo s izloga ili u kojem bi radila bahata prodavačica. Vjerojatno bi se žalile na forum.hr-u u temi "bahate prodavačice". OK, i ako nisi za zamjene, dovoljno je napisati i jednostavno "nisam za zamjene". A uvijek ako ti netko i ponudi baš zamjenu, pogledaj asortiman, možda baš nađeš nešto što ti treba. Ili nemoj, pa odgovori "nisam za zamjenu". Nikoga nije par slova na tipkovnici ubilo.

3) Oglasi. Dosta korisnica ne zna postaviti oglas. Primjerice, ne napišu veličinu predmeta, stave mutnu sliku, oznake nemaju veze s mozgom (tipa u prodaji je nebrandirana majica, a u tagovima su svi brandovi za koje je ikad dotična čula) i još niz drugih stvari. Zar je tako teško u naslov staviti o čemu se radi, a u opis veličinu, dimenzije i način slanja te postaviti pripadajuću fotku? Ne mora biti remek-djelo fotografije, ali daj bar da prikazuje predmet realno. O generalnoj nepismenosti ću na temi o forumu. Od "orginal bjelih starka" me boli glava, a oči mi krvare.

4) Ponuda i cijene. Dosta korisnica se žali kako su cijene prenapuhane, a ponuda nikakva. Posebno se žale na preprodavanje stvari kupljenih za male pare na eBayju i kojekakvim kineskim dućanima i dižu bune da se to zabrani. Zašto? Prodavač može ponuditi cijenu kakvu god želi, tebi je na volju hoćeš li kupiti ili nećeš. Ako si kupio nešto za 50 kn što na eBayju košta dolar, tvoj problem, jer ako imaš Krpice, imaš i eBay pa provjeri tamo koliko to košta. A kako već imaš i račun s kojim uplaćuješ novac prodavaču na Krpicama, otvori si i odgovarajući za Paypal i uživaj u jeftinim stvarima direktno iz Kine. Priče o prljavim, smrdljivim i inim stvarima su isto tako nadaleko poznate. To mi je posebno degutantno, smatram da bi svaki prodavač trebao poslati urednu i čistu stvar kupcu, ali zapravo se uopće ne čudim dobivanju takvih paketa pošto smo mi žene na zlom glasu kao prljaviji i neuredniji spol. Počevši od stanja ženskih WC-a u kafićima i primjerima iz neke bliže okoline, jasno mi je i zašto. Zato drage moje, trudimo se da se to mišljenje promijeni! :)

5) O privatnim porukama i povratnim ocjenama. Najviše žalbi dolazi na neodgovaranje na poruke. Tipa, javiš se na oglas, a prodavaču ni traga ni glasa. A kaj sad, reklo bi se, idemo dalje. Isto se odnosi ako je prodavač online, pa ne odgovara. OK, možda zbilja ne može odgovoriti iste sekunde, ali ako te izignorira potpuno par dana, takvog prodavača prekrižiš i tražiš dalje. Obično zbog takvih stvari otvore osamnaest tema na forumu (više o tome kasnije). Nadalje, besmislena pitanja na koja odgovor možeš naći u oglasu. Na takve poruke najradije ne bih ni odgovarala ili bih napisala "piše ti u oglasu", ali kako sam ja sva divna i draga, napišem i ponovno odgovor ako treba jer mi je cilj tamo nešto prodati. A o bahatim prodavačicama je sve već rečeno. Ili kad ispitaju sve, dogovori se kupnja i više se nikad ne jave. Mnoge se žale i da daju podatke za uplatu, koja se nikad ne dogodi. Što činiti u takvom slučaju? Sjediti na internetu i refreshati stranicu od net-bankinga danima ili (još gore) ići provjeravati u banku da li je uplata stigla? Očito je teško natipkati "e, ipak nisam zainteresirana, odustajem, nisam pri lovi" ili tako nešto. Ja sam tako jednom izgubila ozbiljnog kupca jer sam jednu čekala kao Godota da se javi. Ali ipak imam i jedan lijep primjer. Djevojka mi se javila da bi htjela dodatne slike od neke majice, rekoh joj da ne mogu naredna dva dana uslikati jer nisam doma, pa da pričeka ako joj nije hitno. Pristala je, ali mi se i javila drugi dan da je kupila nešto slično pa da se ne gnjavim. Eto, zar bi to bilo teško svima napisati? Kad smo kod takvih stvari, dosta njih nakon što razmijene podatke, na artikl stave oznaku rezervirano. Ah, da bar stoji oznaka "rezervirano". Obično piše rezzzzz sa sto z-ova, uskličnika, srčeka, zvjezdica i ostalih "krvare oči" kretenarija. 

Što se tiče povratnih ocjena, obično se žale da imaju više ostvarenih suradnji negoli ocjena jer neke korisnice ih ne napišu. I što sad? Neke jednostavno ne znaju da se to tako radi, zaborave itd. Što se mene tiče, nikome ništa. Daleko od toga da ću ići gnjaviti korisnicu da mi ju ostavi ako sam ja ostavila njoj. Ono što je posebno zanimljivo je dijeljenje negativnih ocjena kao od šale, i to korisnicama s kojima nisu surađivale jer, primjer, nije joj odgovorila na upit ili se javila dva dana. Baš me zanima kako bi eBay reagirao da idem okolo i dijelim negativne ocjene Tajlanđanima koji mi nisu odgovorili na neko pitanje. Nađem kod drugog prodavača i tamo kupim, big deal. A posebno je odlično i mijenjanje pozitivne ocjene u negativnu ako druga strana nije uzvratila ocjenom. Uz otvaranje popratne stoosamdesetosme teme na forumu.

Forum

Stigosmo tako i do treće i zadnje stavke u mom već sad poduljem eseju o tom zvjerinjaku zvanom Krpice. Forum je posebna kategorija. Iako je podijeljen tematski (FAQ, o stranici, o modi, o korisnicima,...) teme se otvaraju gdje god se stignu, a posebno se izdvajaju:

1) Stotine i stotine tema u kojima se varalice stavljaju na stup srama. Mislite da nema jedinstvena tema o lošim korisnicima? Ima, ali zašto ne bismo imali još njih petsto, oko raznih sitnica jer, kako sam već navela, na stupu srama se nađu često i korisnice koje za određenu situaciju i nisu krive. Naravno, sve teme nose odlične nazive što nas dovodi do

2) Sumanutih i neodređenih naziva tema. "Slom živaca", "pijana slova", "svašta po malo" su samo neki od večerašnjih bisera. Slom živaca je, pretpostavljate, vezan uz prijevaru na stranici, "pijana slova" tema je upit kako prebaciti tipkovnicu s engleske na hrvatsku, naravno, otvorena na podforumu "O korisnicima stranice". "Svašta po malo" je mislim tisućita tema u kojoj korisnica vjerojatno prodaje bijele starke, udomljava mačiće i želi jeftino kupiti "orginal channel" torbu. Također, i ova stavka nije lišena hrpe bespotrebnih slova i iritirajućih interpunkcijskih znakova. I zvjezdice i smajlići, ne zaboravimo i srčeka!

3) Generalna nepismenost. OK, ja jesam grammar nazi i vječno sam u strahu da će mi se, kao takvoj, negdje omaknuti tipfeler ili će mi rečenica u žaru pisanja malo postati suluda, ali ovo što tamo vlada je strašno. Internet mi je dosad pokazao nepismenost svakakve vrste, ali mislim da su se tamo okupili svi ljudi za koje iskreno sumnjam da su ikad naćulili uši na satu hrvatskog jezika.

"Sumljam", "plaćem", "sijećam", "dijevojačka većer", "zamijena" primjeri su izražavanja krpičarske populacije, tipfeleri im nisu strani također, a količina smajlića je enormna. Kad se sjetim onog nekog što trepće i ima srca umjesto očiju, dođe mi da se ispovraćam. Još kad uvale tri do pet istih kao odgovor na neku temu. I samo to, naravno. Tko je vidio napisati koju suvislu riječ.

Vjerojatno sam ovoj opširnoj i besmislenoj analizi zaboravila neke stvari koje me beskrajno živciraju, ali završit ću post na ovome, jer meni je već malo lakše :). A ako se pitate zašto sve to trpim i jednostavno ne ugasim svoj profil gore, odgovor vam je u drugom pasusu - pa, moram nešto i prodati. Hoću imati novu boju kose!

Kakva su vaša razmišljanja o ovome, jeste li i vi kupac ili prodavač na Krpicama? Pišite, bit će mi drago da se razvije dobra rasprava u komentarima. 

Do sljedeći puta, ostajte lijepo pozdravljeni :)

Jesensko - zimska lista želja.

Na laptopu imam jedan folder pod nazivom Inspiration. U njemu se nalaze sličice raznih stvari koje mi se sviđaju, koje bih voljela imati, napraviti, kupiti itd. Ima svega, od igle do lokomotive, reklo bi se, pa ću u ovom postu predstaviti par stvari koje bih si voljela priuštiti ove jeseni i zime. Mislim, morat ću obaviti neko rođendansko čašćenje. A i ono kad diplomiram konačno, nadam se da ni na to neću čekati više predugo :lijenođubresfilozofskog(sigurnojeikomunjara): :).

Imala sam na ovom blogu i jedan proljetni wishlist, pa da prvo vidimo što se s njega nabavilo ili prekrižilo. Što se tiče šminke, s popisa nisam nabavila ništa (problemi financijske prirode, naravno) ali sam našla nešto zamjena. Umjesto Illamasqua Scandal ruža nabavila sam Calvin Klein u nijansi Flutter koji mi je postao divan dnevni ruž, a umjesto rumenila iste kozmetičke kuće uletio je Catrice Think Pink. Iako ove stvari još uvijek želim, i ovo su dobre trenutne zamjene.

Kod liste s odjećom situacija je bolja. Na eBayju sam kupila Superstar II i pritom napravila jako dobar deal - pošto je moj broj bio zadnji, snižen je 50%, a i imale su neko oštećenje (požutio đon od stajanja u izlogu) koje sam sanirala te su mi odbili još 15 dolara, tako da sam ih platila ravno 50 dolara sa shippingom. A i carina me zaobišla ovaj put. Raznog prstenja po dolar nabavila sam također na eBayju, euforija oko marama me prošla (to nisam ja nikako), a umjesto izrade jaknice s kožnim rukavima kupila sam ljetos u H&M-u komandosicu s kožnim rukavima (sniženu s 300 na 70 kn) koju moram još malo doraditi pa će biti spremna za izlaske iz ormara.

Vratimo se na jesensko/zimski wishlist. Ovaj put je naglasak na cipelama i tenisicama, s obzirom da imam jedan i pol pošten par za obući (ovo "pol" se odnosi na drugu sezonu mrcvarenja Vansica od nemila do nedraga).

Ove godine me nešto puklo da bih nosila ovakve wedgesice. Štikle inače ne nosim, a ove mi se čine kao nešto između, pa pošto su uglavnom jeftine po eBayju, mislim da ću si jedne nabaviti da imam za eventualne formalne prigode (svadbe i sprovode). Ono što si definitivno priželjkujem otkad sam kupila prve creepersice (Demonia) prije pet godina, su ove Undergroundove. Brušena prava koža, crne, double sole... Prekrasne su, a vjerujem i kvalitetne. Ove Demonijine su odavno za smeće, ali rijetko ih nosim u zadnje vrijeme tako da nekako izdržavaju. Cijena od 130 funti nije nikako mala, ali vjerujem da se isplate. Neprežaljene flatform tenisice iz H&M-a zamijenila sam Asosovim, planiram ih naručiti kroz par dana jer su povoljne (26 eura), a tamo sam snimila i ove flatform sandale, kojima više nije baš sezona, ali ako ih brutalno snize mogla bih kupiti i njih. I zadnje su Vans Authentic s uzorkom snježnog leoparda. Škicam ih već dugo na eBayju i nadam se da ću se bar njima počastiti za rođendan. Bilo je doduše nekih sličnih u H&M-u proljetos, ali nije to to. Vans je Vans.

Zadnji mjesec intenzivno sam razmišljala o nabavci duge suknje, a oni koji me poznaju vjerojatno ne bi vjerovali u to s obzirom da vječno izjavljujem da duge suknje neću nositi dok ne budem stara. Onda sam ih razgledavala u H&M-u i zaključila da s obzirom da uglavnom nosim crno bi me još proglasili i gotičarkom, pa sam odustala od toga, a zapela mi je za oko ova haljinica frak-kroja. Da je taj kroj izlizan, jest, ali nadam se da će i taj trend proći dok ja ovo nabavim jer je to zlatna sredina između mojih standardnih (pre)kratkih suknji i duge suknje o kojoj sam razmišljala. U H&M-u sam vidjela još par ovakvih basic komada (tunika, majica, haljina, što već to je) kojih nikad dosta u ormaru, pa vjerujem da ću i takvih stvari nabaviti. Bar nemaju blesave natpise, zlatni vez i cirkone. I zakovice od kojih me iskreno već boli glava. Ne zato što ih ne volim, nego se držim one stare uzrečice pank pankerima, šminka šminkerima. 

Ovu steampunk haljinu vidjela sam, mislim, negdje na eBayju i sjećam se da je bila poprilično skupa. A kako mi je velepoštovani otac ljubazno prepustio svoj set sa zakovicama, bušilicom za rupe i ostalim stvarčicama za obradu kože, nadam se da ću uspjeti napraviti nešto ovakvo. To jest, ove naramenice ću napraviti sigurno, nadam se da ću uspjeti i sama sašiti ostatak. Ako baš i zapne, prepustit ću krojačici kojoj ću ionako morati u posjetu zbog šivanja hlača, pošto ne mogu, odnosno, nemam živaca za traženje odgovarajućih hlača po dućanima. 

Šalkapa je nešto što pletem svake godine, a nikako da završim. Praktična stvar, i ove godine ću je na odvikavanju od pušenja sigurno završiti - to mi je jedan od ovogodišnjih ciljeva, a skužila sam da kad pletem se znam jaaako dugo zabaviti s tim, pa na cigaretu ni ne pomislim. Živi bili pa vidjeli (držite mi fige!).

Nakit rijetko kupujem, ali ova dva komada su mi već dugo na listi želja, prvenstveno zato jer si to sama ne mogu napraviti. Wildcat ogrlica od kobrine kralježnice i Omerica Organic drveni plugovi za uha sa sugarskull rezbarijom. Obje stvari su papreno skupe (za moje pojmove), ali nadam se da će jednom naći put i do mene. Jednostavno, za ove stvari nisam našla zamjene :).

Što se tiče šminke, tu sam ovaj put skromna jer zbilja ne znam što bih. Neutralna mat paleta je i dalje na popisu, ako konačno ne kupim Naked Basics, tu je nova MUA paleta pristupačne cijene (4 funte), i Illamasqua eyebrow cake, vjerojatno u nijansi Vehement pošto su mi obrve baš crne, tako da mi smeđi pigmenti za obrve baš i ne odgovaraju. A tako i tako planiram povratak u modru boju kose, fali mi jako. :)

Kako vam se sviđa wishlista? Što ćete vi kupovati? Pišite :)

Story of fractured skull.

Negdje sredinom ljeta javila mi se draga Jelena sa svima poznatog bloga Babushka's Suitcase sa zanimljivim upitom - bih li i njoj mogla izraditi jednu ogrlicu s kozjom lubanjom. Bilo mi je neizmjerno drago zbog toga, prvenstveno zato jer se još nekome izvan mojih krugova, ajmo to tako nazvati, sviđa moj nakit toliko da bi ga nosio, a ne samo gledao. Osobno sam ljubitelj unikatnog nakita (zato ga i izrađujem sama, rijetko kad kupujem), a kako sve radim ručno i bez kalupa, svaki komad je ionako unikatan jer teško da ću na taj način postići dva ista primjerka. Slično možda, ali isto nikako.

Iako sam materijala imala doma, svratila sam u Perlu (Nehajska 56, Zagreb) po novi komad fima u boji kosti, jer je otac svoje akrilne i boje za staklo spremio bogznagdje do sljedeće sezone (slika samo preko jeseni/zime, preko ljeta intenzivnije vozi bicikl). Odgovarajuću boju sam našla u vidu fimo mase pod nazivom Sculpey, te sam ju kupila iako dosad nisam radila s njom. Fimo k'o fimo, ne može tu biti neke razlike. Ali prevarih se, u pozitivnom smislu. Čitam tako ja nešto na internetu i uzeh komad fima da ga razradim (ukoliko ste ikad radili s fimom, konkretno Fimo Softom, znate da njega morate dosta puta provući kroz prste kako bi omekšao i bio spreman za rad) kad ono - masa je već mekana i spremna za oblikovanje! Fantastično! - pomislih si - samo da još prođe test u pećnici (da se rogovi ne iskrive, jelte). Za nekih sat vremena i taj je test ova masa prošla ocjenom izvrstan (5) te sam prešla na bojanje i spajanje dijelova (rogove uvijek pomoću žice spojim s lubanjom i dodatno zalijepim).

Prelakirala sam ju Essence prozirnim nadlakom da dobije sjaj, jer mi je bezbojni sprej ostao na moru, okačila lanac prema Jeleninoj želji i ogrlica je bila spremna za put. Taman negdje tih dana i Jelena se javila da je moje ulje za kosu gotovo i da ga šalje (jer smo se tako dogovorile, za trampu - meni omiljeni način razmjene radove pošto zbilja imam problema s "naplatom" svog rada, posebno kada nekome nešto radim po narudžbi), te je tako i ova lubanjica krenula put Zagreba poštanskim putem.

Spakirala sam ju u najlon s mjehurićima i mislila još uzeti u pošti malu kutiju, jer mi je par puta prošlo kroz glavu kakvi su poštari (sjetim se samo epizode kad sam došla doma s faksa i zatekla poštara kako mi pokušava EP vinilku ugurati u kaslić). No, mala kvartovska pošta i slab izbor ambalaže - naravno, nisu imali nikakve kutije, natjerali su me na izbor omotnice sa zračnim jastučićima i nadala sam se da će sve biti u redu. Ali naravno, nije. Na moju veliku žalost, Jeleni je ogrlica došla slomljena i to me jako rastužilo.

Pošto sam dijelom i ja kriva (trebala sam ići u drugu poštu i propisno to poslati, ali eto, vrućine i lijenost učinile su svoje), čim ponovno svratim u Nehajsku i opskrbim se novim pakiranjem Sculpeyja, Babushkin vrat će krasiti nova lubanjica, jer ne mogu si dopustiti da ovo ostane ovako, posebno zato jer je meni njen poklon došao čitav i moram priznati da mi kosa uživa u njemu (o tome ćete uskoro čitati).

Do recenzije oil blenda, ugodan dan uz prigodan glazbeni broj :)

Round lipstick palettes.

U svojoj dugoj i uglavnom sretnoj vezi s make-upom imam dva problema, a oba se tiču ruževa. Jedan je neprežaljeni nekupljeni Catrice After Work Wine, a drugi je pronalazak savršenog nude ruža s kojim neću izgledati kao da su me izvukli iz Kupe nakon par dana plutanja.

Prošle godine je tako zaiskrilo između mene i tamnih, dubokih ruževa u kombinaciji s neutralnim očima i onda sam spazila njega, After Work Wine. Bio je taman po mom ukusu (a i cijenom je bio također savršen), ali nažalost, više nije bio u ponudi. Obišla sam sve drogerije i parfumerije u potrazi za nečim sličnim, čak su i high end proizvodi bili u razmatranju, no nisam našla ništa što bi me potpuno zadovoljilo. Završilo je tako da sam kupila najtamniju olovku za usne koju sam našla (She) i to sam kombinirala s nekim ruževima koje sam imala. Nije bilo loše. A onda sam našla i crni ruž na rasprodaji (također She), pa sam odlučila smiksati nijansu po svom ukusu sama. 

Dugo mi je trebalo da nabavim odgovarajuće posudice u koje ću pretočiti istopljene ruževe. Jasno, na eBayju postoji masa jeftinih paleta za sjenila koja bi odgovarala i u ovu namjenu, samo eto, uvijek zaboravim naručiti tu sitnicu kad mi ostane viška na kartici od drugih kupovina jer uvijek kupim neku drugu glupost za dolar ili dva. Tako sam kupila pincetu za stavljanje umjetnih trepavica za 89 centi, a i dalje ih stavljam prstima. Ponekad zbilja imam besmislene kupovine, ali tješim se činjenicom da su mali iznosi.

 

Ove dvije posudice sam našla u Offertissimi za cijelih sedam kuna. Ili šest, nisam baš sigurna više pošto su imali dvije vrste tih kutijica za lijekove: dvije okrugle s po šest utora (na poklopcima su bile oznake za doba dana) i jedna ravna sa sedam utora (ta je za raspoređivanje lijekova po danima). Ove okrugle su bile od prozirne plastike pa sam se odlučila za njih.

Acetonom sam skinula ove oznake za doba dana, prešpricala alkoholom iznutra i avantura je mogla početi. Svijeća, žlica, novine, papirnati ručnici i par neodgovarajućih ruževa. Postupak vjerojatno znate: komadiće ruževa stavljate u žlicu, promiješate (čačkalicom recimo) i pretočite u posudicu. Kad se stisne, imate ruž - u postojećoj ili, ako miješate više ruževa, novoj nijansi.

Od šest ruževa napravila sam ukupno osam nijansi (što će reći da su i ostala još četiri prazna mjesta u drugoj posudici) i poprilično sam zadovoljna kako je ispalo. Na sljedeće dvije slike možete vidjeti swatcheve nijansi (nisam prezadovoljna kvalitetom fotke, ali su bar nijanse realne). 

Prve dvije nijanse sam miješala zadnje i nisam više imala baš materijala ni inspiracije, ali predzadnja s gornje slike mi je uspjela baš onako kako sam htjela da ispadne tamni ruž - malo crvene, malo smeđe, malo crne i malo ljubičaste. Odličan je. Ovaj ispod njega je nešto svjetlija varijanta, lijepa bordo boja. 

U ovom swatchu sam najzadovoljnija drugom nijansom, to je bio svojevrsni popravak nude ruža s dodatkom ružičaste i dobila sam jednu lijepu dnevnu boju. S kojom ne izgledam mrtvo :). Sljedeća ispod njega je malo tamnija roza nijansa, ali zadnja je čudo. Neka metalik siva, nemam uopće ideje kako da ju opišem. Relativno nenosiva (ili možda da, vidjet ćemo), poslužit će za maškare. U igri su bili crni, srebrni i malo nude ruža.

Sve u svemu, od šest ruževa koji su čamili u mraku koferčića sa šminkom dobila sam osam novih nijansi, a i nešto prostora. Ukoliko i niste skloni miksanju vlastitih nijansi, ove kutijice su povoljne i praktične, primjerice za putovanja, tako da si omiljene ruževe (bar dio) pretopiti u njih i imati ih na jednom mjestu. 

Kako se vama sviđa ova metoda? Pišite! :)

Few new things #3.

Polako, ali sigurno, stigoh ja i do trećeg ovakvog posta. Razlog tome je brdo sniženih stvari koje izlaze iz asortimana, a u postu vam donosim stvarčice kojima sam (planirano i neplanirano) obogatila svoj kozmetički kutak od zadnjeg "new in" posta.

Catrice Skin Finish kompaktni puder u nijansi 02 Nude Beige - pristojan drogerijski proizvod za matiranje lica. Nakon potrošenog Essenceovog, moram priznati da mi se kod ovog najviše svidjela ambalaža. Meni svoj posao čisto solidno odrađuje. Cijena je oko 35 kuna u Kozmo i dm drogerijama.

Essence Studio Nails ljepilo za umjetne nokte - na rasprodaji za 9,90 kn ugrabila sam ovo ljepilo, ne za lijepljenje umjetnih noktiju, nego za popravak napuklih prirodnih. Ljepilo k'o ljepilo, usporedila bih ga sa svojim omiljenim superljepilom, ali ovo ipak ima četkicu tako da nokat lakše zalijepi. Nadam se da će se vratiti u asortiman u novoj ambalaži, zgodna je stvarčica za imati pri ruci u nezgodnim situacijama.

Essence Studio Nails 3u1 remover - uzela sam ga jer je bio na rasprodaji, lak (a i ljepilo) dobro skida, doduše, ja ne zamjećujem baš razlike među acetonima i svaki mi je dobar. Prvenstveno gledam da za manju cijenu dobijem čim više proizvoda (u ovom slučaju).

Essence Gel Look topcoat XXXL shine - kupih zbog gradient nails manikure. Nokti su sjajni, produljuje trajnost laka i relativno se brzo suši. Cijena je oko 15 kn u Kozmo i dm drogerijama.

Essence Studio Nails top sealer - bila sam poprilično skeptična prema ovakvim proizvodima koji obećavaju brzo sušenje laka na noktima, no ovaj me razuvjerio i iskreno se nadam da će ga vratiti u asortiman jer ću ubrzo zaboraviti bez njega lakirati nokte, a nažalost nisam kupila više primjeraka. Također 9,90 kn na akciji u gorenavedenim drogerijama.

Eveline Celebrities crni tuš - hvaljeni tuš našao je put i do moje kozmetičke torbice. Relativno je dobro pigmentiran (potrebno ga je dobro promućkati prije uporabe) i tanki kistić je zbilja odličan za izvlačenje vrlo tankih i preciznih linija. Cijena je oko 25 kn u Kozmo drogerijama.

Essence Colour & Go lak za nokte u nijansi 104 Sweet as Candy - dosad mi se pokazao kao najljepši lak za "my nails, but better" tip manikure. Ne ostavlja crte prilikom lakiranja, izgleda poprilično "gelasto" kad se osuši i cjelokupan dojam je vrlo uredan i prirodan. S dva sloja i topcoat mi traje i tjedan dana (a ja zbilja svašta radim s rukama). Definitivna preporuka s moje strane. Cijena je oko 14 kn.

Essence I <3 Runway highlighter pen - iskreno, kupila sam ga jer je bio 9,90 kn u Kozmu, a ja sam ušla u isti tužna jer mi se dućan s bojama za kosu zatvorio praktički pred nosom. Zasad sam ga isprobala kao highlight ispod obrva i pokazao se dobrim, a kako je tekući, upustit ću se i u blendanje na obrazima. Iz iste kupovine iz tuge došao je u kolekciju i 

Essence Bronzing compact powder u nijansi 02 Love To Be Matt - jer dosad nikad nisam posjedovala bronzer, a za 9,90 kn bih ga makar mogla isprobati.

Essence Nail Colour 3 u nijansi 06 Ticket To The Show - došla u dm po osnovne stvari i snimila ovo čudo na blagajni (opet je 9,90 kn u igri), a stari crni lak se sasušio... Solidan proizvod, crni dio mi je fantastičan, zlatni malo manje (nije baš pigmentiran), gradient mi je s njih dvoje ispao odlično, ali moram priznati da nisam radila ovu unique nijansu. Ima vremena.

Catrice Revoltaire LE ruževi za usne u nijansama CO3 Bloody Red i CO2 Nude Alarm - pretpostavljate, akcija 9,90 kn na blagajni u Kozmu na Viru. Netaknuti. Mat. Okušat ću treću sreću s nude ružem (nikako s njima na zelenu granu), a crveni... pa, uvijek ga je dobro imati. :)

Royal Green kokosovo ulje -  u zadnje vrijeme intenzivno proučavam prirodnu kozmetiku pa sam uzela u bio&bio ovu višenamjensku stvarčicu. Nisam najsigurnija da li je hladno prešano/djevičansko/štovećtreba biti (piše samo da je 100% organsko, ukoliko netko ima više informacija molila bih da podijeli u komentarima sa svekolikim pučanstvom :)) ali za prvo miksanje prirodnog dezodoransa će poslužiti. Zasad ga isprobavam "po doma" u čistom obliku i funkcionira. Cijena je oko 35 kn za 250 ml u bio&bio dućanima.

L'oreal Studio Secrets Smothing Resurfacing primer - šećer uvijek dolazi na kraju, zar ne? :) Dobila sam ga na poklon i oduševila se! Teksture je pire krumpira (pročitah to na makeupalley i skoro sam se udavila kavom), ali je vrlo mala količina potrebna za dobivanje baršunastog finiša na koži i bome svaki puder preko ovoga izgleda savršeno. Zasad sam ga koristila  na T-zoni i prošao je test s visokim ocjenama, a jedina mu je mana pakiranje (teglica, bilo bi bolje da je u tubici) i to što nije nabavljiv kod nas. Na feelunique se može naći po ogromnih 12,50 funti, tako da preporučujem eBay (tamo se za cca 25 dolara mogu kupiti dva, isplativije je nego jedan).

Toliko od mene s ljetnim kupovinama, sljedeći put se javljam s rezultatima rođendanskog čašćenja :) Uživajte!

Popcorn, blanket & movies #2.

Nešto mi se piskara čim su se temperature iole spustile, a ljeto primaklo kraju. Sva sreća pa je prošla ponoć, da ne bi ispalo da sam napisala rekordna 3 (slovima: TRI) posta u jednom danu. Dok čekam neki filmić da se skine, slijedi par preporuka za filmove. 

 ***

Kim Bok-nam salinsageonui jeonmal (2010)

 

Za početak, jedna južnokorejska drametina. Ne boleština, ukoliko ste na takve navikli, nego baš drametina i to s velikim D.
Mlada zaposlena žena iz Seoula, nakon jednog incidenta u životu (bila je svjedokinja neke pljačke ili tako nešto, nebitno uglavnom), odlazi na godišnji odmor u djedovu kuću u kojoj je odrasla
 na  izolirani otok. Tamo se susreće s prijateljicom koju dugo nije vidjela (a ni odgovarala joj
na pisma koja ova uporno piše) i kroz par dana uviđa da Kim Bok (prijateljici, jelte) život na otoku baš i nije bajan.
Muž ju vara naočigled, muževa obitelj ju maltretira, a ona jedino želi pobjeći s kćeri s otoka u Seoul i tako kćeri osigurati bolji život. U svakom slučaju, priča o jednom krasnom životu i što isti napravi osobi. Za zamisliti se.

8/10

La cara oculta (2011)

 
Jedna drama/misterija/triler španjolsko-kolumbijske produkcije. Stanoviti Adrian je mladi nadareni
dirigent filharmonije u Bogoti s jednom mrljom u životopisu - naime, nestala mu je djevojka s kojom je bio u ozbiljnoj vezi te je čak i on pod policijskom istragom s obzirom da dotičnoj nema ni traga ni glasa, osim oproštajnog videa koji mu je ostavila. Relativno brzo on svoju nestalu zaručnicu zamijeni novom priležnicom, koja se još brže i doseli u njegovu kuću. A tamo počinje čuti neke glasove... Bu!
Šalim se, nije uopće strašan. 

Sniman retrospektivno, slično kao i La piel que habito, Almodovarov film o kojem će biti riječi
kasnije. Zanimljiv koncept i dobra priča daje ovom filmu vrlo visoku ocjenu od

8/10

La piel que habito (2011)

Relativno novo Almodovarovo ostvarenje (predzadnje), na IMDb opisan kao drama/horor/triler, ali osobno bih izbacila taj horor i umetnula misteriju. Antonio Banderas glumi uglednog plastičnog kirurga s obiteljskom tragedijom (pogibija supruge i kćerin suicid) koji tugu za najdražima liječi radom - pokušava izumiti umjetnu kožu koja će se prilikom presađivanja ponašati kao ljudska
i time spašavati stradale u požarima i slično. Pokusni kunić mu je stanovita djevojka koju drži u velikoj tajnosti u svom laboratoriju, a liječnička komora i nije baš oduševljena time što pokuse obavlja na ljudima. Sa zatočenom djevojkom ima poprilično suludu vezu, odnosno,
ona bi htjela biti njegova žena "kako Bog zapovijeda", a on nešto i nije zainteresiran za tu opciju. 

Bizaran i poprilično uznemirujuć film, napet od prve do zadnje minute s konstatnim "WTF?!" iznad glave. Definitivno gledati!

8.5/10

4 luni, 3 saptamâni si 2 zile (2008)

 

Nisam nikad mislila da ću preporuku za film dobiti od velepoštovane majke, ali i to se dogodilo. Kad mi je rekla da je u  šoku gledala film do pola dva ujutro, a u njemu ne glumi Richard Gere (makar i na njegovim filmovima u zadnje vrijeme zaspi), nije bilo druge nego da ga skinem i pogledam, iako mi je prepričala većinu radnje za ručkom. Vrijeme radnje je Rumunjska  1987. godine, dakle Ceausescuova diktatura je u punoj snazi te je pobačaj ilegalan i strogo se kažnjava. Priča prati dvije sirote studentice,  od kojih je jedna trudna, naravno, te odlazi "majstoru" na ilegalni abortus. Prijateljica joj svesrdno pomaže u svemu, brine se o njoj jer je ova toliko smušena ili glupa da je to čudo jedno.
Prijateljstvo, ljubavni problemi, abortus, sivilo i siromaštvo - to je ukratko prikaz ovog filma. Bez nekih twistova i iznenađenja, i da vam prepričam u cijelosti ovaj film, htjet ćete ga gledati. U svakom slučaju, vrlo potresno filmsko ostvarenje.
7.5/10

What Maisie Knew (2012) 

Julianne Moore se, koliko vidim, definitivno specijalizirala za pomaknute obiteljske uloge. Ovaj put tumači majku u brakorazvodnoj parnici (doduše, nije baš brakorazvodna s obzirom da nije bila službeno udana za oca svoje kćeri) koja želi dobiti skrbništvo nad njom, a put do toga joj otežava muž (odnosno, bivši dečko) koji je oženio svoju dotadašnju dadilju te je pred sudom u prednosti.
Pošto je majka jedna ovako, popularna rock diva, za inat mužu se uda za kolegu iz benda kojeg glumi objekt ženske požude Alexander Skaarsgard, koji je nevjerojatno seksi i sladak u ovoj ulozi da je to dovoljan razlog za gledanje, kao i odlična gluma sedmogodišnje Onate Aprile koja glumi Maisie, (uspjela sam iskopati podatak, makar se meni čini i mlađa, mislila sam da ima pet ili šest godina).
Priča i nije bogznašto, obiteljski filmić (nešto što bi se vrtilo nedjeljom popodne na HRT1 ili 2), ali Alexandar Skarsgaard. ALEXANDER SKARSGAARD. Obvezno gledajte ukoliko ste još u suzama zbog finala sezone True Blooda. Ukoliko ne, možete i preskočiti.

5.5/10

 

Zimzelena kozmetika - okoloočni gel.

U drugoj nabavci Ivaninih zimzelenih proizvoda našli su se okoloočni gel, emulzija za skidanje šminke i pomada protiv strija koju sam kupila za prijateljicu. Recenziju emulzije možete pročitati kod Mell ili na Beauty&Mess blogu, a nakon (sad već gotovo dvomjesečnog korištenja) red bi bio da javim i svoje dojmove. 

Gel dolazi u maloj staklenoj teglici s metalnim poklopčićem te je nježno zelene boje. Sastav mu je sljedeći:

hidrolat kamilice i različka, eterično ulje kamilice, aloe vera gel, biljni glicerol i gel crvenih algi.

Prvenstveno služi za dubinsku hidrataciju i regeneraciju, protiv bora i tamnih podočnjaka. Iskreno, nemam problema s podočnjacima, a još ni s borama, no kako se već lagano približavam tridesetima (ajme joj) vrijeme je da se okoloočnoj njezi više posvetim. Gel je, pretpostavljate, lagane gelaste teksture te se vrlo brzo upija. Koža poslije njega je vlažna i nahranjena, ali nikako masna. Miris mu je lagan, biljni po kamilici, te se ne zadržava dugo što meni osobno odgovara jer nije moja ljubljena ruža koju mogu mirisati vječno.

Koristim ga već dva mjeseca, u principu svakodnevno makar češće ga namažem i dvaput dnevno (ujutro i navečer). Držim ga u hladnjaku (nije nužno), tako da je apliciranje istog uvijek vrlo osvježavajuće, posebno ujutro ako se probudim sa sarmama na očima (što mi se često događa ako navečer jedem nešto slatko ili slano, začudo ne od mamurluka). Koža oko očiju je nahranjena, a ono što sam primijetila je da mi je nekako i svjetlija (znate kako su obično kapci i okoloočno područje malo tamniji nego ostatak lica), što u globalu daje vrlo svjež dojam.

Pakiranje gela je 30 ml što bi trebalo potrajati oko tri mjeseca, ali eto, ja se mažem već dva i nisam došla ni do polovice. A zbilja ga obilato koristim, od obrva do obraza :). Proizvodom sam iznimno zadovoljna i veselim se sljedećem šopingu kod Ivane, jer su proizvodi zbilja povoljni i divni (konkretno, cijena ovog gela je 50 kn).

Katalog Zimzelene možete pogledati ovdje, a naručiti preko njihovog Facebooka ili e-maila zimzelenakozmetika[at]gmail.com.

Za kraj posta ću malo skrenuti s teme. Ne pišem često recenzije kozmetičkih i inih proizvoda (mislim, ne pišem uopće često, ako ćemo tako) i pišem jedino ako je neki proizvod dobar, a nerazvikan. A i s pojavom beauty blogova i recenzija sam se naučila birati dobre proizvode pa više ne bacam ni par kuna za nešto ekstra loše. Malo sam razmišljala zadnjih dana o tome - kako su mi sve recenzije koje i napišem pozitivne - i da bi možda nekome mogle zazvučati neiskreno, pa povodom toga, evo kratka "ograda" ukoliko ima takvih mišljenja. Ako i naletim na loš proizvod, vjerojatno neću ni djelić vremena potratiti na recenziju istog s obzirom da ću ga proklinjati i mrziti samu sebe zbog loše investicije.

Ljeto u slikama.

Ljeto je bilo poprilično mirno s moje strane, moglo bi se tako reći. Manjak inspiracije (čitaj: love) je učinio svoje, tako da nisam barem 15ak dana provela po raznoraznim festivalima (čitaj: pijana se valjala po livadama diljem Lijepe naše). Dakle, bilo je poprilično straight edge ljeto. Starim valjda, ali nekako mi je i trebalo s obzirom da su izlasci u zadnje vrijeme postali vrlo nenormalni (čitaj: trajali od 12-24 sata).

***

Program povodom rođendana grada (13. srpnja) bio je vrlo bogat. Nisam uspjela popratiti sve sadržaje, ali neke jesam i posebno mi je drago jer se nas par uspjelo dogovoriti i otići na operu. HNK Osijek gostovao je u Karlovcu s operom Nikola Šubić-Zrinski, ulaz je bio slobodan pa rekoh, zašto ne pogledati? Nažalost, umjesto da se održi na otvorenom zbog kiše je preseljeno u sportsku dvoranu, no svejedno ugođaj je bio odličan. Barem kad se ugase svjetla.

Na sam rođendan, svirao je vječni dječarac Neno Belan. Jedna riječ: romantika.

Krajem mjeseca sam otišla na more, u svoju ljetnu rezidenciju na Viru. Od prošle godine prakticiram solo odlazak, pa ako tko od frendova se želi pridružiti, dobro je došao. Možda zvuči pomalo čudno, ali solo ljetovanje se pokazalo kao najbolje. Budim se kad hoću, jedem kad hoću, idem na plažu kad i koliko hoću, gledam serije cijeli dan i idem na plažu u pol devet navečer (ako baš hoću) itd. Mogućnosti su nebrojene. Treba mi par dana mira od svega i svih. I bez "pravog" interneta. Uživancija. 

Napravila sam tonu falafela i hummusa, čak sam se bacila u samostalnu izradu tahini paste. 

Malo naslikavala plažu i okolicu, te se igrala malog hipstera.

Posijala par začina (sitnolisni bosiljak, limunsku travu, origano i chilli), no gotovo sve osim chillija je neslavno propalo nakon što je otac preuzeo brigu o istima. Chilli raste kao lud, ako tko želi koju sadnicu, neka se slobodno javi. A bila sam tako ponosna na njih, kako su lijepo niknuli i to... Frend koji je došao kasnije do mene na more je rekao da ih tretiram kao djecu, dobro da im nisam i pjevala. Bit će da to otac nije radio.

Frend i frendica su navratili drugi tjedan u goste pa smo imali vrlo idilično i opušteno ljetovanje. Dijelimo vrlo slične interese što se tiče ljetovanja (čitaj: spava se dokad tko hoće pa se ide na plažu oko podne, jedan, ruča u pet, a navečer gledaju glupe komedije ili raznorazni azijski filmovi), stoga ova postava za ljetovanje je i više nego dobrodošla ubuduće (morat ću im napisati i neko pismo preporuke da su dobri gosti i tako to).

I maca iz roštilja nam je bila čest gost u dvorištu. Da, dobro ste pročitali, maca živi u roštilju (i ima oba oka iako joj je na desno pala sjena, pa baš i ne izgleda tako).

Provukao se i pokoji fake mojito, jer što je ljeto bez koktela. U nedostatku limuna kasnije napravila sam i neki koktel od dinje (dinja, votka, smeđi šećer, mineralna, led i melisa) i mogu vam reći da je odličan. Ukoliko ste ljubitelj dinje, svakako probajte.

U viksi sam našla i dosta starih slika, pa me i to podosta razveselilo.

Moja malenkost 1989.

Majka 1984.

Otac maturant (možda 1973.) - "Isti Dinko Bilić. I malo Ryan Gosling." - kaže majka. Tko će znat', mislim da su joj obojica  zgodni pa se ovako izvlači.

***

Početkom kolovoza uputih se malo sjevernije, u Klenovicu kod dragog. Frendica i ja smo čak imale plan otići u čuvene Čavoglave ukoliko ne nađemo bus za Rijeku koji vozi po magistrali, no nasreću, to se nije dogodilo. Makar je iz Zadra vjerojatno bio i organiziran prijevoz, tko će znat'. Dogodine možda obiđem i takva opskurna* događanja. 

Da se slučajno netko ne bi našao uvrijeđen zbog mog opisa proslave Dana zahvalnosti, moram napomenuti da je takav vid zabave meni osobno opskuran, ali isto ne mogu da ne spomenem to, u narodu poznato i kao Thompsonov rođendan.

Klenovica je jedno malo ribarsko mjestašce nedaleko Novog Vinodolskog, a poznato je po brojnim stablima klenova kao što vidite na gornjim slikama. Također je poznata i po vruljama (izvorima slatke vode u moru), tako da je more nerijetko mnogo hladnije. Mnogima grozno, meni dušu dalo za osvježenje. Isto tako, nema baš nekih sadržaja u samome mjestu, pa ako se baš želite odmarati, preporučujem. I ako želite fino jesti, možete otići u pizzeriu Filipo. Imaju jako dobre pizze i zanimljiv koncept ćevapa u lepinji (ćevapi se peku skupa s lepinjom u krušnoj peći, uz dodatak luka i sira).

 Kud ja, tud i kornjače. Ova mala čančara došetala je u vrt i sad tamo živi. Upoznajte Krokija, simpatičan je i boji se bure.

Jedan dan smo se uputili na jednodnevni izlet brodicom u Vrbnik. Koncept izleta je vrlo jednostavan (vožnja do Vrbnika, kraće razgledavanje grada, gablec u vidu pršuta i sira te degustacija žlahtine te kupanje u nekoj pješčanoj uvali na povratku), no da se mene pita, bio bi znatno drugačiji. Za početak, umjesto smiješnih sat vremena razgledavanja grada, razgledavalo bi se barem dva i pol sata, a sat vremena sjedenja u konobi i slušanja pijanih Mađara kako pjevaju (jer su upravo iskasapili litru žlahtine) bi bilo opcionalno. O uvali u koju su nas doveli na kupanje reći ću samo da je Sava u Županji u kojoj sam se okupala prošle godine na festivalu čišća nego ovaj mulj. Pješčana plaža, brdo ljudi, plitka vruća voda - dalje ne moram ni nabrajati. Čim smo došli u Klenovicu bacila sam se u hladno i čisto more da "to" sperem sa sebe. Argh! Organizatori su jednostavno mogli pristati negdje uz obalu pa da se ljudi osvježe u moru, a poslije izađu na brod i sunčaju (kako je to organizirano na sličnoj turi na koju sam prije par godina išla s Raba na Sv. Grgur i Goli otok). Unatoč tim mrljicama što se tiče organizacije, Vrbnik je zbilja prekrasan gradić.

Ovo nije prolaz između dvije kuće, ovo je ulica koja se zove Klančić. I najuža je ulica na svijetu - 43 cm je široka.

Naletjeli smo i na plakat B & The Bopsa, dragi se morao slikati da šalje ekipi.

Ove drage gospođe iz Mađarske/Njemačke su se vratile nazad u boji jastoga, naravno.

"Slikaj ti mene pa ću ja tebe!" - naravno da nemamo zajedničkih slika s ljetovanja pa spajamo :)

***

Iako sam mislila da ću defintivno preskočiti sve i jedan festival ovo ljeto, to se ipak nije dogodilo. Bilo mi je nešto pusto kad sam došla doma, pa sam pitala dragog prijatelja i bivšeg kolegu iz benda imaju li kakvo mjesto za Pannonian Challenge u Osijeku, s obzirom da je njih šest u bendu tako da moraju putovati s dva auta ili kombijem. Line up je bio dobar, ništa neviđeno, ali vidjeti skoro sve svoje bendove za potencijalnu svadbu na jednom mjestu je teško propustiti. Druženje s ljudima koje dugo nisi vidio i dobra zabava cijelim putem tamo i nazad je nešto što se ne može kupiti novcem (ah, kakva isklišeizirana rečenica). Ali tako je. 

Mašinko

Bakljada na Debelima

A pizza na večeri prije svirke je nešto neviđeno. Ako se ikad nađete u Osijeku i gladni ste, restoran Rustika je vaše potencijalno odredište. Ovo je normalna slavonska pizza, a ono iza je velika čaša od pola litre. Preporučujem da podijelite s nekim.

***

Nekad, ali samo nekad, kad se napijem postanem Wonder Woman. Ne pitajte što i kako. :)

Mislila sam staviti za kraj neku pjesmu od Lane Del Rey kao soundtrack ljeta, ali dosadila je i Bogu i vragu pa ću je preskočiti. Mislim, i dalje mi je dosadna ali preko ljeta baš paše u pozadini. Stoga vas ostavljam s najdražim Mašinkom, live na Pannonianu.

Kako ste vi proveli ljeto? 

Do čitanja, uživajte i budite pozdravljeni! :)