Prirodni balzam za tijelo od suncokretovog ulja.

Ukoliko me pratite na Instagramu ili Facebooku, prije koja dva tjedna (ili možda malo više) mogli ste vidjeti da sam "skuhala" prirodni balzam iliti melem za tijelo od suncokretovog ulja. Receptura je bila poprilično odokativna i "iz glave", ali glavna ideja je preuzeta s web-stranice Gazdarica, koja je, uzgred rečeno, odlična i vrlo informativna stranica koja promovira recepte tzv. narodne medicine.

Kako doma trenutno ne posjedujem nikakva kvalitetna eterična ulja, u nerafinirano suncokretovo ulje (Alnatura) stavila sam prutiće cimeta i cijele klinčiće te pustila da stoji nekih tjedan dana. Ulje je postalo vrlo ugodnog mirisa, te sam u njega dodala prirodni pčelinji vosak. Kako sam vosak dobila poprilično prljav, trebalo ga je prvo oprati - najjednostavnija metoda ga je otopiti (topi se već na temperaturi od oko 50 stupnjeva) i izliti u posudu s hladnom vodom. Na dno padne prljavština, a vosak ostaje čist na površini. 

Vosak i ulje zagrijala sam na pari dok se vosak nije otopio, cijelo vrijeme sam miješala te premjestila u staklenu teglu (zajedno s ostacima prutića cimeta i klinčićima koji su pali na dno). Vrlo brzo se počelo zgušnjavati (pošto je tegla bila hladna) i melem je bio gotov. Ali, kako sam napisala u prvom pasusu, sve sam radila odokativno, pa sam (očito) stavila previše voska, tako da je taj melem gustoće kao recimo, labello. Kako je pregust i dosta teško se nanosi na vlažnu kožu, opet sam rastopila dio te "smjese" i dodala još malo ulja i cimeta, ovaj put u prahu. Sad je balzam puno mekši i idealan za mazanje, a i poprilično mirisniji.

Nanosim ga na vlažnu kožu nakon kupanja i vrlo se lijepo i brzo upija, a koža ostaje svilenkasta. I mirišem na Božić, konstantno :). Za cca 30ak kuna (koliko košta litra ulja, začine i vosak ne mogu u ovo računati pošto sam ih imala doma, odnosno dobila) imam univerzalnu, prirodnu i kvalitetnu mazalicu u količini za gotovo godinu dana korištenja (a i više vjerojatno, jer sam dosta lijena za svakodnevno mazanje). Ovakve mazalice, bez vode u sastavu, imaju gotovo pa neograničen rok trajanja, koliko sam uspjela pohvatati u svojim proučavanjima prirodne kozmetike.

Od ostatka one prvonavedene tvrde smjese planiram raditi meleme za usne jer polako, ali sigurno, zima kuca na vrata. Obogatit ću ih samo medom, da dobiju i fin okus, uz lijep miris.

Do sljedećeg posta, lijep pozdrav od mene (koja lagano prelazim na 100% prirodnu preparativnu kozmetiku) i pišite mi vaša iskustva i razmišljanja o prirodnoj kozmetici, pošto je to tema koja me "pere" u zadnje vrijeme :)

Peeling za tijelo od meda, palente i maslinovog ulja.

Možda će zvučati nevjerojatno, ali istinito je - ja nikad u životu nisam kupila peeling kao takav. Tu i tamo se provuče u gelu za umivanje, ovisi koji kupim, ali otkad sam se u šestom ili sedmom razredu dokopala mamine knjige "Privlačna žena" iz sedamdesetih, moj omiljeni peeling je palenta (žganci, pura, kukuruzna krupica, kako god).

 Knjiga je netragom nestala u nekom razredu srednje škole (možda ju je i raska zaplijenila jer smo ju čitali pod satom), a meni je ostala neprežaljena i dan danas. Kako je pisana prije pedesetak godina (izdanje je bilo iz sedamdesetih, ali mislim da je izvornik napisan još u šezdesetima) bilo je unutra i dosta danas suludih savjeta (tipa: "žena koja ima veću pozadinu ne smije ni pomisliti na nošenje hlača" - taj citat neću nikada zaboraviti, obavezno stavljanje umjetnih trepavica pri kompletnom make-upu lica itd.), ali njeno pravo blago je bilo u mnoštvu recepata za njegu lica, kose i tijela sa sastojcima koje apsolutno svi koristimo u kućanstvu. Dakako da je danas brojne recepte lako naći na internetu, ali ja sam još uvijek po pitanju čitanja "stara škola" i preferiram papir i opipljive knjige. 

Palentu svi, vjerujem, imate doma i konzumirate kao samostalno jelo ili kao prilog (ja ju obožavam uz sarmu ili brudet). Kao što je odlična za jelo, tako je odlična i za piling: ne rastapa se kao šećer, a jako dobro uklanja odumrle stanice kože. Također volim koristiti i gris ponekad, makar njega preferiram za peeling lica jer je sitniji od palente. 

Ovaj put sam taj svoj neprikosnoveni peeling digla na višu razinu - umiješala sam palentu u med (u koji se mama kune da nema bolje maske za lice), dodala malo maslinovog ulja te par klinčića i nešto klinčića u prahu, tek toliko da dobijem neki miris.

 Rezultat me poprilično oduševio iz tri razloga: 

1) jednostavnija uporaba 

 2) manji nered u kadi

 i najvažnije 

3) fino hidratizirana koža zbog maslinovog ulja, 

a već sam pisala o tome kako sam brutalno lijena za mazuckanje bilo kakvih hidratantnim sredstvima i pokušavam na sve načine što više stvari spojiti u jednu.

Gorenavedene sastojke miješala sam u (otprilike) sljedećem omjeru:

 1 šalica meda, 

2/3 šalice palente,

 1/5 šalice maslinovog ulja,

 1 žličica klinčića u prahu i 

5,6 cijelih klinčića.

Sljedeću "turu" planiram namirisati cimetom ili vanilijom, baš me zanima kako će ta kombinacija ispasti. Također, podsjećam da je maslinovo ulje dosta komedogeno tako da, ukoliko planirate raditi ovakav peeling, nemojte ga koristiti na licu. Za tijelo u ovako maloj količini je sasvim u redu (bar na mojoj koži).

Volite li i vi mućkati svoje peelinge ili kupujete gotove?

 I naravno, podsjećam na giveaway u prethodnom postu. :)