Story of fractured skull.

Negdje sredinom ljeta javila mi se draga Jelena sa svima poznatog bloga Babushka's Suitcase sa zanimljivim upitom - bih li i njoj mogla izraditi jednu ogrlicu s kozjom lubanjom. Bilo mi je neizmjerno drago zbog toga, prvenstveno zato jer se još nekome izvan mojih krugova, ajmo to tako nazvati, sviđa moj nakit toliko da bi ga nosio, a ne samo gledao. Osobno sam ljubitelj unikatnog nakita (zato ga i izrađujem sama, rijetko kad kupujem), a kako sve radim ručno i bez kalupa, svaki komad je ionako unikatan jer teško da ću na taj način postići dva ista primjerka. Slično možda, ali isto nikako.

Iako sam materijala imala doma, svratila sam u Perlu (Nehajska 56, Zagreb) po novi komad fima u boji kosti, jer je otac svoje akrilne i boje za staklo spremio bogznagdje do sljedeće sezone (slika samo preko jeseni/zime, preko ljeta intenzivnije vozi bicikl). Odgovarajuću boju sam našla u vidu fimo mase pod nazivom Sculpey, te sam ju kupila iako dosad nisam radila s njom. Fimo k'o fimo, ne može tu biti neke razlike. Ali prevarih se, u pozitivnom smislu. Čitam tako ja nešto na internetu i uzeh komad fima da ga razradim (ukoliko ste ikad radili s fimom, konkretno Fimo Softom, znate da njega morate dosta puta provući kroz prste kako bi omekšao i bio spreman za rad) kad ono - masa je već mekana i spremna za oblikovanje! Fantastično! - pomislih si - samo da još prođe test u pećnici (da se rogovi ne iskrive, jelte). Za nekih sat vremena i taj je test ova masa prošla ocjenom izvrstan (5) te sam prešla na bojanje i spajanje dijelova (rogove uvijek pomoću žice spojim s lubanjom i dodatno zalijepim).

Prelakirala sam ju Essence prozirnim nadlakom da dobije sjaj, jer mi je bezbojni sprej ostao na moru, okačila lanac prema Jeleninoj želji i ogrlica je bila spremna za put. Taman negdje tih dana i Jelena se javila da je moje ulje za kosu gotovo i da ga šalje (jer smo se tako dogovorile, za trampu - meni omiljeni način razmjene radove pošto zbilja imam problema s "naplatom" svog rada, posebno kada nekome nešto radim po narudžbi), te je tako i ova lubanjica krenula put Zagreba poštanskim putem.

Spakirala sam ju u najlon s mjehurićima i mislila još uzeti u pošti malu kutiju, jer mi je par puta prošlo kroz glavu kakvi su poštari (sjetim se samo epizode kad sam došla doma s faksa i zatekla poštara kako mi pokušava EP vinilku ugurati u kaslić). No, mala kvartovska pošta i slab izbor ambalaže - naravno, nisu imali nikakve kutije, natjerali su me na izbor omotnice sa zračnim jastučićima i nadala sam se da će sve biti u redu. Ali naravno, nije. Na moju veliku žalost, Jeleni je ogrlica došla slomljena i to me jako rastužilo.

Pošto sam dijelom i ja kriva (trebala sam ići u drugu poštu i propisno to poslati, ali eto, vrućine i lijenost učinile su svoje), čim ponovno svratim u Nehajsku i opskrbim se novim pakiranjem Sculpeyja, Babushkin vrat će krasiti nova lubanjica, jer ne mogu si dopustiti da ovo ostane ovako, posebno zato jer je meni njen poklon došao čitav i moram priznati da mi kosa uživa u njemu (o tome ćete uskoro čitati).

Do recenzije oil blenda, ugodan dan uz prigodan glazbeni broj :)