Stil? Slobodan.

Vjerojatno ste svi vidjeli na vijestima da je jedna sretna žena osvojila eurojackpot u vrtoglavom iznosu od cca 105 milijuna kuna (nakon oporezivanja, naravno). Nisam previše sigurna je l' dotična preuzela lovu, no sigurno je jedno - njen dobitak kao tema se provukao na nekolicini druženja, svakodnevnih kava i razgovora. 

I tak, opuštam se ja neku večer uz novo omiljeno piće u vidu kakaa s rumom (probajte, odlično je)  i razmišljam si, pa kaj bih ja s tom lovom?! Domislih da bi bilo najpametnije, pod broj jedan, naručiti DeLoreana direktno iz tvornice (sad mi se vožnja pomalo i sviđa otkad me majka natjerala na vozački) i naručiti tablice "OUTATIME" pri MUP-u. Dok to lagano pristiže (a u idealnom slučaju bi moglo biti mjesec dana, ako se dovoljno plati, naravno) provodim se na x lokaciji uz [nedostaje tekst jer su radnje spomenute u istom ilegalne, neetične,  nezdrave ili tabu tema, kao i sve dobre stvari u životu]. Nakon svega toga snimam propagandne filmiće specijalno prema stihovima Saše Antića iz TBF-a koji se vrte na svim reklamnim panoima, televizijama i na internetu. Ono, mijenjam svijet na bolje i totaaalni sam si hipi. Zvuči kao dobar plan, nema tu kaj, mislim si.

Odlučih taj genijalni plan podijeliti s gorom (ili možda boljom?!) polovicom. Nije baš bio pretjerano oduševljen.

- Malo si mi dosadna. 

- Ma nemoguće?! A nisam ti bila kad sam bacala loš freestyle? Onda mi se nisi rugao, a trebao si.

- Hoću da mi kupiš dućan s pločama (ali samo jedan, jer je neprofitabilno, ekonomično razmišljanje bravo!) i da odem po Bangkoku ispitivati prodavačice na tržnicama gdje ima za pojesti kiselo-slatke juhe od škampa, pokazujući im sliku te juhe.

- Dogovoreno.

- Volim te, mačak.

- I ja tebe.

***

Ljubav je i kad u par minuta ispričaš hrpu gluposti. I smiješ se nakon toga. 

Kao i kad nekad kasnije čitaš te iste gluposti u historyju chata pa ti ponovno izmame osmijeh na lice. 

Meni je to ljubav.

A ljubav je i kad chili procvjeta usred snježne mećave! (ponosim se svakodnevno :))

Ne znam čemu ovaj tekst ali učinio mi se prikladan kad je već napisan pošto

 je danas Valentinovo, 

makar ljubav bi se trebala slaviti svaki dan. Da, da, klišej, otrcano, ali zbilja je tako. 

A internet trpi svašta. :)

Do čitanja, lijep pozdrav!

Jesen u slikama.

Došao nam je lagano i prosinac, a kako su se prve snježne pahulje pojavile još prošli tjedan na mom prozoru, znači da je zima itekako stigla. A kako je stigla zima, vrijeme je i za jedan rezime jeseni, konačno se skupio i dovoljan broj slika.

***

Iako je službeno bilo ljeto, moja jesen je započela s rođendanom. Nisu to više neke proslave uz obilje alkohola, nego pravi bapski domjenak. Ove godine je čak bio organiziran u podne! Kava, muffini, malo priče, malo smijeha i razlaz.

Haračilo se i po nekim koncertima.

The Dillinger Escape Plan @ Tvornica

D.J. & The Wootchyak @ Grey Room

Loš Primjer @ Kset 

Majka se upustila u kuhanje pekmeza. Čak je ispao i zgodan gif.

Kaos u kuhinji koji je nastao zbog par tegli pekmeza i nije bio naročito zgodan. Sljedeći put ćemo to raditi vani i u većim količinama.

Paprike mi i dalje lijepo napreduju. Nadam se da će do proljeća biti nešto i za ubrati :)

Napravih si i novu hobotnicu-ogrlicu. Nažalost, već se raspala. Sad ne znam da li da napravim novu sličnu, ili pak nešto skroz različito.

Jedan od rođendanskih poklona bio je i Illamasqua Scribe. Atipičan i relativno slabo nosiv, ali mi je divan. Nadam se da ću uspjeti korektno poslikati neki look s njim, pa napišem i kraću recenziju.

Bio je i Halloween. Meni i frendici je protekao radno, uz jako dobru zabavu. I fine koktele, naravno.

Uživalo se i u gomilama čokolade i finih tortilja i dipova.

Počela sam plesti i kapu frendu inspiriranu R2D2-om. Valjda ću je ovaj put završiti bez da nešto pogriješim.

Iskopala sam iz "memory boxa" masu starih ulaznica s koncerata. Svega se bome nakupilo zadnjih desetak godina, a na pamet mi je pao i jedan DIY koji će ipak pričekati vlastitu gajbu :)

Nakon sto godina sam nešto i nacrtala, i naravno, to je završilo zauvijek zabilježeno na mojoj nozi. Najdraži film se uvijek mora nositi sa sobom na koži i na eksternom hardu :)

Jedan dan sam i prodavala majice na nekakvom MMA/UFC/FFC/WTF turniru i naravno, morala sam ih i isprobati. Genijalno su tople, ali brate, ovi grozomorni natpisi u ovoj veličini i količini... joj.

***
I za kraj: nemojte očajavati zbog rezultata referenduma. Mi pankeri ćemo se i dalje imati protiv čega boriti! A imam i nove detalje za borbu ;)

***

A kako ste vi proveli jesen?
Do sljedećeg puta, lijep pozdrav i uživajte!

Par redaka o atipičnoj nedjelji.

Nedjelja. Buđenje oko podneva, kava, cigareta, internet. Ali uz dodatak permanentnog markera, koji sam strpala s osobnom iskaznicom u džep i uputila se u zgradu preko puta na biralište kako bih ispunila svoju građansku dužnost. 

Konkretno, zaokružih PROTIV. Jer je ovaj put to jedino ispravno. Ovo nije referendum o ulasku u EU da postoje razlozi za "da" i razlozi za "ne". Nema ni onog "nemam ja ništa protiv njih, ali". Nema "ali". Ili si čovjek ili nisi.

Dragog nisam vidjela dugih mjesec dana. Mislili smo nedjeljno popodne provesti ušuškani pod dekicom gledajući neki film, ali ipak sam ga poslala oko pet na bus da stigne na svoje biralište. Zaboravih mu u džep uvaliti marker, ali bude se već snašao.

Obično prilikom izbora/referenduma se više-manje zna kakav će rezultat biti. Ovaj put baš i nisam sigurna. Bilo kako bilo, najgore bih se osjećala kad bih znala da iz vlastite lijenosti ili toga jer me se to konkretno ne tiče nisam dala svoj glas. Jer, znate onu "... kad su došli po mene, nije bilo nikoga da se pobuni." Otrcano, da. Ali vrlo istinito. 

Imate još sat vremena. Birališta su vam obično u blizini mjesta stanovanja. Prošetajte se i dajte svoj glas. Iako mislite da vas se taj referendum ne tiče. Jer, itekako se tiče svih nas. 

I da još jednom ponovim.

Nema "ali...". Nema.